MetalJacketMagazine.com – Az Esm’ (2015) review

„Ruski nikada nije zvučao ovako dobro u metalu“, misli su koje su mi se pojavile u glavi tijekom prvog slišanja albuma. Naravno, i sam sam svjestan postojanja megapopularne Arkone, čija je popularnost poprilično opala na ovom području kroz proteklu godinu zbog pjesme koja se pozabavila vrlo nepopularnom tematikom. Time se otvorio prostor za novi omiljeni ruski bend hrvatske publike. Jedan od sigurnih kandidata je i WELICORUSS, Češki bend čiji se inicijator, pjevač Alexey Boganov iz Sibira, doselio u Češku Republiku jer je smatrao da je bend dostigao vrhunac svojih mogučnosti u istočnoj Rusiji. Iako su oba benda ruski bendovi te je jezik sam po sebi privlačan faktor za mnoge, Arkona i WELICORUSS su potpuno različiti bendovi koji dijele povremene sličnosti kao što su paganski elementi, no bez obzira na njihovo ime, neopoganski nacionalistički elementi, barem na ovom albumu, nisu prisutni kod WELICORUSSa. Zaista je sjajno slušati pagan metal koji ne pripada steretipičnom prikazu predvidljivog black/pagan benda. Elementi koji ovaj bend čine nepredviljivijim su češća upotreba clean vokala u odnosu na growl, upotreba orkestracija, instrumenata kao što je didgeridoo, gajde te nevjerojatni prijelazi između pjesama o kojima će biti nešto više govora u daljnjem tekstu.

Tema većine pjesama na ovom albumu povezana je s elementima daleke mitološke prošlosti, no ono po čemu se WELICORUSS ističu od sličnih bendova je u činjenici da se fokusiraju na aspekt prirode te skrivenih misterija i tajnih moći svemira“ i po metaforičkim i dubokim tekstovima koji se mogu interpretirati na bezbroj načina, za razliku od tipičnih pjesama karaktera himni s tematikom bogova, ratova i sl. Želio bih istaknuti pjesmu „Bridge of Hope“ kao najbolji primjer za neke od ovih prethodno spomenutih pozitivnih karakteristika.

Što se glazbe tiče, na početku se čini kako je sve na svome mjestu i jako dobro osmišljeno, no radi se o albumu kod kojeg se do zamjerki dolazi tek nakon više slušanja. Evidentno je da je mnogo truda uloženo u album koji je odlično zamišljen, no krajnji rezultat nije nužno baš najbolji. Aspekt koji najviše upada u oči je miksanje, koje je moglo biti bolje obavljeno. Čini se kako nedostaje dubokih frekvencija, a bass gitara je adekvatno glasna samo u djelovima gdje je naglašena, dok u orkestriranijim djelovima pjesama pomalo dolazi do buke. Problem buke, kada se govori o toliko mnogo kanala za miksanje, doduše nije lako rješiv, a standardi koji su postavljeni, postavljeni su od strane bendova s velikim budžetom kao što je Nightwish i slični. S vremena na vrijeme  pojavi se poneki bend koji uspije napraviti jako dobru produkciju uz relativno mali budžet kao što je Wintersun sa svojim Time I albumom gdje vidimo tu koheziju između orkestracija i benda koja nije postignuta o dovoljnoj mjeri na ovom albumu.

To naravno ne znači da je album muzički loš! Želio bih istaknuti nevjerojatne prijelaze između pjesama gdje se može čuti nevjerojatna mistična snaga ruskog jezika u kombinaciji s: predivnim zvukovima prirode i didgeridooa, akustične gitare s utjecajima flamenca i različitim pjevačima i naratorima. Prijelazi su pomalo i dvosjekli mač s obzirom na to da ometaju dinamiku albuma, no kada ih ne bi bilo, album bi izgubio jedan od boljih atributa, tako da se blago žrtvovanje dinamike radi atmosfere i estetike isplatilo. Vrijedi spomenuti i odlične gostujuće vokale na pjesmama kao što su „Kharnha“ i osobito na baladi „Fires of Native Lands“, koju bih posebno istaknuo kao vrhunac albuma. Izolirano gledajući, bend sam po sebi zvuči odlično, gitare i bubnjevi su veoma zanimljivo i ukusno odsvirani, dok glavni vokal pomalo oscilira, od jako zanimljivog pjevanja, do pomalo nenadahnutog.

Moje mišljenje o albumu u cijelosti je da se definitivno album isplati preslušati ako volite ovakvu vrstu glazbe, no glazbeni puristi i konzervativniji obožavatelji paganskog i folk metala mogli bi pronaći ponešto razloga za kritiku. Album je našao svoje mjesto na mom mp3 playeru na duži period, no morat ću se pomiriti sa činjenicom da ću se morati pozabaviti ekvalizatorom  pri svakom budućem preslušavanju.

Original source:
metaljacketmagazine.com